YONI PARna kupka
Postoje prakse koje tijelo pamti, one nisu tu da bi ih mi pokušali objasniti našim racionalnim umom, one su tu da bismo ih osjetili. Yoni parenje pripada tom drevnom sjećanju koje se budi onda kada žena odluči stati, usporiti i okrenuti se prema sebi. Iako se tragovi tog drevnog, prekrasnog znanja mogu naći u ayurvedi i drugim tradicionalnim sustavima znanja, njegova suština nadilazi svaku teoriju - ono se događa u prostoru intime, tišine i svjesne prisutnosti. To nije praksa usmjerena na popravljanje, nego na prisjećanje, na povratak toplini i unutarnjoj mudrosti koja već postoji.
u ayurvedskom razumijevanju, žensko tijelo je duboko ciklično i povezano s elementima zemlje, vode i vatre. Donji dio tijela nosi posebno značenje jer je ondje središte apana vayua, energije koja omogućuje otpuštanje, regeneraciju i stvaranje prostora za novo. Kada je ta energija raspršena ili oslabljena, žena se može osjećati nepovezana sa sobom, umorna ili emotivno zatvorena. Yoni parenje tada postaje nježan način da se apana vayu prizove natrag u ravnotežu, ne silom, već toplinom i pažnjom. Para ljekovitog bilja ne prodire, ne uzima i ne nameće se; ona se uzdiže i obavija, vraćajući osjećaj sigurnosti i prizemljenosti.
Po ayurvedi toplina budi agni, unutarnju vatru života koja se u ovom ritualu pojavljuje kao meka, podražavajuća prisutnost. Omekšavaa vatu čija je kvaliteta suhoća i hladnoća, pozivajući da se tijelo opusti i uspori. Bilje koje se koristi nosi dah Zemlje i njezinu memoriju; miris, para i energija djeluju suptilno, otvarajući prostor u kojem se duh i tijelo mogu ponovno susresti. U tom susretu žena ne radi ništa, žena tad dopušta.
Yoni parenje u svom izvornom duhu nije društveni čin niti javni ritual. Ono se događa u vlastitoj intimi, u prostoru gdje žena može u potpunosti biti svoja, bez pogleda, bez očekivanja i bez potrebe da se objasni. To je ritual koji žena vodi sama sa sobom, kroz dah, prisutnost i slušanje. Priprema prostora postaje dio molitve: tišina, toplo svijetlo, svijeća, dlan na trbuhu ili zdjelici. U tom trenutku, pažnja se spušta iz glave u tijelo, iz vanjskog svijeta u unutarnji.
Dok sjedi iznad pare, žena je pozvana osjetiti vlastitu energiju, vlastiti puls života koji se budi u zdjelici. To nije energija koja traži izlaz ili manifestaciju, već ona koja traži priznanje. Neke žene osjete duboko opuštanje, neke val emocija, neke samo tihu prisutnost. Sve su te pojave dio istog procesa - buđenje unutarnje snage koja ne dolazi izvana, nego iz središta bića.
U tom tihom susretu sa sobom, yoni se ne doživljava samo kao fizički prostor, već kao izvor, vatra života i kreativne energije. Yoni parenje tada postaje čin samopoštovanja i svjesne brige, povratak sporosti u svijetu koji nas stalno gura prema van. To je poziv ženi da ponovno zauzme svoj unutarnji prostor, da se sjeti topline koja ju hrani i da dopusti energiji da se budi u vlastitom ritmu, u vlastitoj tišini i u potpunoj intimnosti sa sobom.
