povratak divljoj prirodi

Postoje knjige koje s vremenom postanu više od teksta na papiru. Postanu suputnici. Žene koje trče s vukovima za mene je upravo takva knjiga, ne samo knjiga koju sam pročitala, nego knjiga koja je s vremenom postala dio mog unutarnjeg svijeta.

Dobivena na poklon 2017. godine od dragih mi prijateljica, vrlo brzo postaje dio mene. Godinama joj se vraćam, u različitim fazama života, s različitim pitanjima, dilemama i unutarnjim stanjima. Otkako sam ju uzela u ruke, nikad ju nisam čitala linerano od početka do kraja, nego na razne načine. Od njuškanja po kazalu što mi je u tom trenutku potrebno, od nasumičnog otvaranja stranica, uvijek, baš uvijek sam dobila pravi odgovor. To je knjiga koja je uvijek u mojoj blizini, pronaći će se u mojoj torbi, na stoliću u dnevnoj sobi, uz krevet. Uvijek spremna za otvaranje, za pronalazak rečenice, priče ili tumačenja koje točno odgovara onome što tad proživljavam.

S druge strane, ovu knjigu posebnom čini način na koji autorica povezuje psihologiju, mitologiju i duhovnu dimenziju ljudskog iskustva. Arhetipovi o kojima autorica piše nisu samo teorijski koncepti, nego duhovne i psihološke sile koje oblikuju naš unutarnji život. Kroz bajke, mitove i stare priče, knjiga nas podsjeća da naš osobni razvoj nije samo mentalni proces, nego i duboki duhovni put.

Arhetip Divlje Žene, koji je središnji motiv knjige, predstavlja povezanost s unutarnjim izvorom mudrosti, intuicije i istine. To nije bunt radi bunta, nego poziv na povratak onome što je istinsko, autentično i istinito u nama. U tom smislu, ova knjiga će često djelovati kao duhovni podsjetnik, da zastanemo, da oslušnemo, da se vratimo sebi kad smo se previše prilagodili vanjskim očekivanjima ili izgubili kontakt s vlastitim unutarnjim glasom.

Važan aspekt knjige i ono što ju čini tako posebnom i otvorenom za čitanja kroz cijeli život je njezina dubina. U smislu da svaku priča, svaki mit, svaki arhetipski obrazac možemo čitati na više razina. Postoji razina intelekta, gdje razumijemo simboliku i psihološko značenje, ali postoji i dublja, duhovna razina, gdje priče ne ‘‘razumijemo, već ih počinjemo osjećati. Upravo se na toj razini događaju najvažniji uvidi. Često ćemo imati nagle uvide, one prekrasne ‘‘aha’’ trenutke, no pravi posao će biti odrađen kroz vrijeme. Kroz postupna, tiha prepoznavanja i ugrađivanja u naše duhovno tijelo.

Upravo zbog ljepote i dubine arhetipova, kroz godine moj odnos prema poglavljima se mijenja. Ono što sam nekada preskakala ili nedovoljno razumjela, postaje ključno. Neke priče u jednom životom razdoblju čitam kao gubitke, u drugom kao priče o inicijaciji, a u trećem kao priče o povratku vlastitoj snazi. Ova knjiga nije statična, ona se čita zajedno s unutarnjim razvojem.

Ne nudi gotove recepte. Ne daje jednostavne odgovore niti brza rješenja. Umjesto toga, poziva na proces. Na strpljenje. Na povjerenje u vlastiti unutarnji put. Podsjeća nas da rast dolazi kroz tišinu, kroz slušanje, kroz spremnost da ostanemo s vlastitim pitanjem bez potrebe da ih odmah zatvaramo jasnim, gotovim odgovorima.

Činjenica da je ova knjiga gotovo uvijek fizički blizu mene ima i simboličko značenje. Podsjeća me da su odgovori koje tražim već tu, dostupni, ali da zahtijevaju moju pažnju i spremnost da se povežem sa sobom na dubljoj razini. U tom smislu, to nije samo knjiga, nego i svojevrsni duhovni alat, nešto čemu se vraćam kad trebam jasnoću, podršku ili jednostavno osjećaj da nisam sama na vlastitom unutarnjem putu. Ona je tihi podsjetnik da je divlja, intuitivna i duhovno budna žena u meni uvijek dostupna.

Podsjeća me da duhovni put nije pravocrtan, niti uredan, nego živ, neuredan i često nepredvidiv. Da postoje razdoblja u kojima se udaljimo od vlastite intuicije, ali i noa u kojima joj se ponovno vraćamo, dublje, zrelije i svjesnije.

Upravo u tim ciklusima, ta knjiga pojavljuje se kao sidro. Ne zahtijeva od mene da je stalno čitam, ali traži da ju poštujem. Da joj se vratim kada osjetim da sam se previše raspršila, kada sam utišala vlasiti glas ili zaboravila zašto sam uopće krenula putem unutarnjeg rasta.

I možda je upravo to najveći dar ove knjige; ne da nas mijenja, nego da nas vraća. Vraća našem unutarnjem izvoru, vlastitoj istini i onom dubokom osjećaju smisla koji ne dolazi izvana. Kada ju zatvorim, znam da nisam završila s njom. Samo nastavljam dalje, malo povezanija, malo hrabrija i malo više svoja.