IMBOLC - TRENUTAK IZMEĐU
Obožavam suptilnost Imbolca. To je jedan od trenutaka u godini koji se ne nameću na neki poseban način, ali ga uvijek osjećamo. Kroz taj osjećaj razgovaramo sa precima i sa prirodom u nama, koja uvijek nalazi način da nam se obrati, ako odlučimo slušati. Bitno je da ne donosimo neke velike odluke, niti tražimo posebna objašnjenja. Probajmo se samo učiti slušati. Osjećamo da se u nama nešto polako mijenja, zima je i dalje tu, dani su hladni, rutine iste, obaveze se nižu, ali negdje u pozadini u nama se javlja osjećaj da više ne stojimo na istom mjestu. Kao da se u nama počinje buditi mala svjetlost, koja nam pokazuje da nismo izgubljeni i da tami dolazi kraj.
Imbolc je upravo to. Ne početak u punom smislu riječi, nego trenutak kad postanemo svjesni da početak dolazi. I da je u redu da nismo spremni. Ne moramo znati što želimo, niti kamo idemo. Dovoljno je da počnemo vjerovati osjećaju koji nam govori da će sve biti u redu.
Ove godine taj tihi pomak događa se uz puni Mjesec u Lavu, i to cijelom iskustvu daje veću dubinu. Emocije su prisutnije i snažnije, ali ne nužno jasnije. Možda smo osjetljivi nego inače, imamo potrebu više vraćati se u prošlost, možda nam je važnije da nas netko čuje i razumije ili primjećujemo da nas neke stvari pogađaju više nego što bismo očekivali.
Pun Mjesec u Lavu često dodiruje teme koje imaju veze sa srcem i identitom. Podsjeća nas na dijelove nas koji žele biti viđeni, ali bez forsiranja. Ne traži da budemo glasni ili hrabri na van, nego iskreni iznutra, iskreni prema samom sebi. Primjetimo gdje smo se s vremenom povukli i iz kojeg razloga, gdje smo prestali govoriti što nam je važno ili gdje smo se prilagodili više nego što smo htjeli.
U kombinaciji s Imbolcom, ta energija ne stvara pritisak na promjenu. Naprotiv. Uči nas da je u redu biti u prijelazu. Da je sasvim prirodno osjećati da se nešto sprema i događa,a istovremeno ne biti spreman to trenutno živjeti. Kao da stojimo na pragu, svjesni da ćemo u jednom trenutku prijeći, ali bez potrebe da žurimo.
Imbolc tu energiju ne gura prema van. Vraća ju unutra. Umjesto pitanja što trebamo dokazati, postavlja se jednostavno pitanje: što nam je potrebno kako bi se osjećali toplije iznutra? Što nas hrani, a što nas polako gasi? To nisu pitanja na koja ćemo odgovoriti u jednom danu, ali je bitno o njima razmišljati. I svaki put primijetiti kada nam nešto ne odgovara i kako možemo naći prostor u nama za potrebnu promjenu?
Možda upravo zbog toga često ovo vrijeme doživljavamo kao pomalo zbunujuće. Istovremeno imamo potrebu za mirom i za izražavanjem. Za povlačenjem, ali i za time da nas se napokon čuje. Puni Mjesec u Lavu pojačava osjećaje, a Imbolc nas podsjeća da ih ne moramo odmah pretvarati u odluke. Dovoljno je primijetiti ih i ne pokušavati ih umanjiti ili racionalizirati ono što stvarno osjećamo.
Ovo nije razdoblje velikih rezova. Više je nalik tihom podešavanju iznutra. Kao da se polako okrećemo prema svjetlu, još nekako nesigurni i uljuljkani, ali svjesni da nam upravo to treba. Imbolc nas uči strpljenju, a puni Mjesec u Lavu iskrenosti. Zajedno nas podsjećaju da ne moramo imati sve posloženo kako bi se osjećali dobro i da možemo uživati u osjećaju zbrkanosti. Ipak je to naša zbrkanost.
Ponekad je dovoljno priznati sebi gdje smo. Bez uljepšavanja, bez potrebe da odmah znamo kuda idemo. Promjena ionako rijetko počinje planom. Najčešće počinje osjećajem da više ne možemo ostati potpuno isti.
