Tijelo od mora, duša od kiše

Postoji nešto arhetipsko u privlačnosti koju voda ima nad nama.

Nije bez razloga što nas opušta šum rijeke, što se morem čistimo, a suzama liječimo.

Voda je najprisutniji, ali i najmističniji element - ona je materijalna i eterična, vidljiva i neuhvatljiva. Ona je ono što teče, mijenja se i vraća - baš kao i ženska priroda.

U mnogim tradicijama, voda je simbol žene, Božice, izvora. U grčkoj mitologiji, Afrodita se rađa iz morske pjene. U hinduizmu, sveta rijeka Ganges smatra se majkom koja pere grijehe i vraća čistoću. U keltskim vjerovanjima, sveti izvori čuvali su duše predaka i predstavljali iscjeljujuću moć zemlje.

Voda je, više od tvari, ona je arhetip. Predstavlja maternicu svijeta, izvor iz kojeg život nastaje i u koji se sve vraća.

Kao i ženska energija, voda ne ide protiv - ona zaobilazi, prihvaća, teče i razumije. Njezina moć nije u sili, nego u postojanosti, ona ne ruši, nego preobražava.

Mjesec, drevni simbol ženskog ritma, upravlja morem, jednako kao što i upravlja našim vodama. Kao što plima raste i oseka opada s mjesečevim ciklusom, tako i žensko biće pulsira u svom ritmu - od stvaranja do odmora, od punine do praznine.

U svjetlu punog Mjeseca, površina mora postaje ogledalo svijesti. I u tim trenucima voda ne samo da odražava svjetlost neba, nego i dubine nas samih. Kad gledamo u mirnu vodu, gledamo u našu promjenjivost, u sposobnost da istodobno budemo svjetlost i tama, površina i dubina.

Voda je učiteljica prisutnosti, uči nas da sve prolazi, ali ništa ne nestaje. Podsjeća nas da otpustimo otpor i dopustimo životu da teče kroz nas, umjesto da mu se suprotstavljamo.

Voda pamti. Istraživanja dr. Masarua Emota pokazala su da struktura vode reagira na emocije, riječi i namjere. Na taj način, voda postaje duhovno ogledalo - ne samo našeg tijela, nego i stanja svijesti.

Upravo iz tog razloga osjećamo duboku potrebu za morem, rijekom, jezerom - vraćaju nas vodi. Jer negdje u nama postoji sjećanje da smo iz nje i potekli.

Voda nas uči poniznosti, ali i slobodi. Uči nas da snaga nije u tvrdoći, nego u mekoći. Povezivanje s elementom vode, povezuje nas sa nama samima.

To nije samo povratak prirodi, nego povratak našoj istini - istini da snaga može bit meka, da dubina može bit mirna, i da život, baš poput rijeke, uvijek pronađe put.

U svijetu koji nas neprestano tjera da budemo čvrsti i postojani, voda nas uči da snaga leži u živosti, preobrazbi i mekoći.

Na kraju, sve se vraća vodi. Planine se troše u prašinu, oblaci se spuštaju kao kiša, suze se vraćaju moru. U tom neprekidnom krugu - nema gubitaka, samo preobrazba. Voda ne poznaje smrt, samo mijenja oblike, noseći u sebi svijest života.

Meditacija - povratak vodi

Udahni polako.

Osjeti kako zrak ulazi u tvoje tijelo poput tihe rijeke.

Sa svakim izdahom sve postaje mekše, tiše, laganije. Ispred tebe teče voda.

Možda je to rijeka, more, kiša, kap koja klizi niz tvoj dlan.

Nema žurbe. Osjeti kretanje koje je starije od vremena. Osjeti kako se tvoja energija usklađuje sa Mjesečevim ritmom. Kako svaka tvoja misao postaje val, ulijevajući se u ocean svijesti. Sve je meko, lagano, protočno.

Sve što te opterećuje predaj vodi. Voda zna otpustiti, očistiti,nositi.

Voda ne sudi. Ona teče,prelazi preko svega, mijenja oblik.Osjeti svoju vodu i znaj da ona ima iste mogućnosti. Neka opere sve što više ne moraš nositi - strahove, brige, očekivanja, tuge, stare riječi koje više ne žive u tebi.

Sad osjeti mirnoću. U dubini vode, nema buke, nema briga, nema žurbe, samo puls svijeta.

U toj tišini postoji savršena jasnoća.

Zadrži taj osjećaj u sebi - kao blagu svjetlost koja se širi iz sredine tvog bića.

Sada znaš: sve što teče, iscjeljuje

Sve što teče, vraća se izvoru.

Udahni još jednom duboko, kao da udišeš cijelo more.

I dok izdišeš, nježno si reci:
Ja sam voda. Ja sam more. Ja sam rijeka. Tečem. Čistim. Obnavljam.