moć kristala
Snaga i ljepota kristala nalazi se u tihom, intuitivnom sloju gdje se čovjek susreće s materijom koja je starija od svega što poznaje. I taj susret, ako čovjek dopusti, napravi pomak, gotovo neprimjetan, ali dubok. Kristal nam u tom trenutku pokazuje koliko je slojevit, koliko snage skriva ispod površine, kao i čovjek.
Kristali su oblikovani pritiskom, toplinom i godinama koje je uopće teško pojmiti. U njima postoji zapis: ritam, stabilnost, geometrija koja se razvijala u uvjetima snage, postojanosti i ljepote koju može ponuditi samo priroda. Ponekad mi se čini da u kristalima sve površno nestaje, ostaje samo čisto svjedočanstvo ustrajnosti i neprekinute promjene.
Priroda ne komplicira. Sve što stvara, stvara s razlogom i bez žurbe. Kristali su rezultat tihog rada zemlje, sabrane snage vremena i dokaz da ljepota može nastati pod pritiskom. I možda je upravo zato čovjek njima privučen: vraćaju nas onome što i sami jesmo, kad maknemo sve što je suvišno, kada ostanemo u svojoj istinskoj jednostavnosti.
U tom odnosu čovjeka i kristala jednostavnost djeluje dublje od riječi. Mi smo dio te prirode, iako često to zaboravimo. Naše tijelo radi u ritmovima: srce, dah, živci, misli, sve pulsira svojim vlastitim redom. Kad dođemo u kontakt sa prirodnim oblikom koji je nastao bez žurbe i bez namjere, u nama se nešto uskladi. To je suptilno, nježno podsjećanje da smo i mi dio prirode.
Kristal te neće promijeniti, ali može mijenjati stanje u kojem se nalaziš ako mu daš prostor i tišinu. Geometrija kristala je stabilna, frekvencija postojana, a forma čista. U toj blizini čovjek lakše pronalazi svoj ritam; tijelo prepoznaje ono što mu nedostaje - ravnoteža, sporost, prisutnost. Na trenutak, sve uspori, sve postane jasnije.
Kristali su stabilnost.
Mi smo pokret.
U njihovoj prisutnost, ta dva svijeta pronađu isti ritam.
I tu se događa ono što najviše vrijedi:
povratak sebi kroz prirodu.
Upravo iz tog odnosa, iz materije i tišine, snage i prisutnosti, u nastajanju je kolekcija srebrnog nakita - organskih oblika, rustikalnih, nepravilnih komada koji nose otisak zemlje, ritam kristala i dah vremena. Svaki komad zamišljen je kao mali fragment prirode koji čovjek nosi sa sobom: podsjetnik na sporost, stabilnost, i na sve ono što je u nama.
