panchakarma
Kad danas govorimo o detoksu, najčešće mislimo na nešto kratko, intenzivno i usmjereno isključivo na fizičko tijelo. No u tradicionalnim sustavima zdravlja detoks nikada nije neki izdvojeni ‘‘program’’, nego proces koji zahvaća cijelo biće. U ayurvedi taj proces nazivamo: panchakarmom.
Panchakarma nije metoda brzog čišćenja, nego ritual povratka ravnoteži. Polazi od pretpostavke da se umor, zasićenost i bolest ne događaju preko noći, nego nastaju nakupljanjem hrane, podražaja, emocija, neizraženih reakcija. Upravo iz tog razloga detoks se ne izvodi naglo i brzo, već postepeno, ako želimo stvarne, dobre rezultate.
Jedna od ključnih razlika između panchakarme i modernih detoks pristupa jest redoslijed. Prije nego što išta krenemo ‘‘čistit’’, tijelo je potrebno pripremiti. Pokušajmo ne tjerati tijelo na odricanje, nego mu pružimo osjećaj sigurnosti. U toj pripremnoj fazi važnu ulogu ima uljenje, izvana i iznutra. Topla ulje, samomasaže i svakodnevno unošenje ghee-ja služe tome da omekšaju tkiva, smire živčani sustav i ‘‘odvoje’’ nakupljene nečistoće. Ulje je poruka tijelu da nije u opasnosti. Jer, tek kad se tijelo osjeća zbrinuto i sigurno, može otpustiti.
To je suprotno mentalitetu forsiranja. Panchakarma se ne događa protiv tijela, nego u suradnji s njim. Ne radimo samo s probavom, nego i s osjetilima. Tijekom procesa smanjuje se količina podražaja: manje buke, manje ekrana, manje informacija. Prehrana postaje jednostavna i ponavljajuća, ne zbog kazne, nego da bi um odmorili od stalnog izbora.
Disanje postaje svjesnije. Dah se koristi kao alat za smirivanje i regulaciju. Meditacija, ili barem boravak u tišini prirodan je dio procesa, jer kako se tijelo rasterećuje, um spontano traži mir. U tom prostoru često na površinu izlazi ono što je dugo bilo potisnuto: umor, tuga, ljutnja, jasnoća, razni uvidi. Ovo nije samo fizički detoks, nego i emocionalno i mentalno čišćenje.
Tradicionalno, panchakarma se najčešće izvodi u prijelaznim razdobljima, osobito u proljeće. Nakon zime, kad se u tijelu nakupi težina i tromost, prirodno dolazi potreba za rasterećenjem. Kao što znamo, i u kršćanskoj tradiciji se u isto vrijeme javlja korizma. Iako dolaze iz potpuno različitih svjetonazora, obje prakse dijele isti temeljni impuls: svjesno smanjivanje onoga što nam više ne služi, kako bismo napravili prostor za obnovu.
U oba slučaja, radi se o povlačenju. O tišini. O potrebi da izađemo iz automatskog načina življenja i otvorimo se prema jasnoći, radosti življenja i primanju blagoslova koje nam ovaj život pruža.
Ono što panchakarmu čini dubokom je kvaliteta i prisutnost koja se pritom razvija. Jednostavni dani, ponavljajući ritmovi, disanje sa vlastitim tijelom, odsutnost stalne stimulacije, sve to nas vraća našem izvoru.
Tijelo počinje slati jasnije signale. Um se smiruje. Potreba za pretjeranim unosom, hrane, informacija, podražaja, emocija, prirodno slabi. U tom smislu, detoks postaje praksa slušanja nas samih i naših potreba.
Panchakarma nas podsjeća na nešto što suvremeni život često zaboravlja: obnova se ne događa kroz ekstremno odricanje, nego kroz mjeru. Kroz povratak osnovama. Kroz dopuštanje da se stvari odvijaju svojim tempom.
Vjerujem da iz tog razloga te prakse opstaju tisućama godinama. Jer ne obećavaju brzo rješenje, nego nude prostor u kojem se tijelo i um mogu ponovno sresti. A proljeće, sa svim simbolima novog života, iznova dolazi kao podsjetnik da ponekad ne trebamo dodati još, nego nježno otpustiti ono što je postalo previše.
O panchakarmi bi se mogla napisati cijela knjiga. Što je Senka Kušer-Mijić i učinila. Knjiga pod nazivom Detox - očisti svoje tijelo od toksina predstavlja cjelovit, siguran i smisleni vodič kroz proces panchakarme, bez pojednostavljivanja i romantiziranja.
Ako se netko osjeti pozvan istražiti ovaj duboki oblik detoksa, osobno je smatram pouzdanim i odgovornim vodičem. Panchakarma nije nešto što se radi površno i bez razumijevanja, nego proces koji traži iskustvo, znanje i poštovanje prema tijelu.
