tihe poruke punog mjeseca
2.4.dolazi nam puni Mjesec u Vagi, a s njim i tiha, ali snažna energija ravnoteže. Vaga nas podsjeća na ljepotu balansa, onog unutarnjeg, ali i onog kojeg stvaramo u odnosima, mislima i emocijama. Uči nas da ravnoteža nije nešto što se dogodi samo od sebe, nego nešto što biramo. Ponekad vrlo nježno, a ponekad hrabro. Ponekad je ravnoteža upravo odluka da izaberemo mir i prepuštanje umjesto borbe.
Ovaj put, njegov dolazak nisam osjetila samo kroz promjene energije oko sebe, nego i kroz snove. Sinoć sam sanjala Sunce, ples i dubok osjećaj slobode. Bio je to jedan od onih snova koji oslobađa. Lagan poput daha, topao poput proljetnog jutra, ispunjen osjećajem unutarnjeg otpuštanja. Sunce mi u tom snu dolazi kao simbol životne snage, podsjetnik da se energija uvijek vraća kad si dopustimo biti svoji, kad prestanemo skrivati dijelove sebe i jednostavno postojimo takvi kakvi jesmo. Ples je predstavljao slobodu tijela i duše, kao tihi šapat da se duša želi osloboditi straha, očekivanja i starih ograničenja. Kao podsjetnik da ponekad samo trebamo osjetiti. A osjećaj ravnoteže koji je prožimao san bio je onaj koji dolazi iz povjerenja. Povjerenja u život, u procese i vlastiti unutarnji kompas.
U duhu cijelog buđenja, nedavno sam počela voditi menstrualni dnevnik prema principima Mirande Grey, i već prošli mjesec dogodilo se nešto što sam osjetila kao važnu poruku. Tijekom krvavog punog Mjeseca u Djevici sanjala sam tri žene obučene u crveno. Prišle su mi mirno, bez težine, bez straha. Znala sam tko su, vještice, žene koje nose znanje. Čarobnice. Čuvarice stare mudrosti. Pozvale su me na učenje, pristala sam. San je bio vrlo snažan, transformativan. Doživjela sam ga kao snažan podsjetnik da više vjerujem svojoj intuiciji, svom unutarnjem osjećaju i mudrosti koju učimo kroz iskustvo i tišinu.
Sve više osjećam koliko svaka žena u sebi nosi dio te drevne ženske snage. Na sve to, već neko vrijeme primjećujem još jednu zanimljivu povezanost, moj menstrualni ciklus u potpunosti je usklađen s punim Mjesecom. Kao da me tijelo podsjeća na nešto vrlo staro, prirodno i iskonsko. Na ritmove koji postoje puno duže od nas. Na sve to gledam kroz osjećaj povezanosti sa sobom. Kao podsjetnik da tijelo često zna prije nego što um shvati.
Ovaj puni Mjesec dočekat ću vrlo jednostavno, s rozenkvarcom u ruci. Kristalom koji se tradicionalno povezuje s ljubavlju, nježnođću i emocionalnim iscjeljenjem. Držat ću ga nekoliko minuta u tišini, bez nekog velikog rituala, bez posebnih pravila. Samo dišući i bivajući prisutna. (napomena: ako ste u mogućnosti nositi taj kristal kroz cijeli mjesec, bilo bi dobro uzeti što manji kako bi se mogao nositi kao ogrlica,možete staviti i u grudnjak kako bi bio što bliže srčanoj čakri).
Razmišljala sam i o ravnoteži koju želim unijeti u svoj život. Kroz neke male, svakodnevne izbore. Kroz više nježnosti prema sebi. Više strpljenja. Više slušanja vlastitih potreba. Neka nas ovaj puni Mjesec podsjeti kako se ne moramo stalno popravljati. Ponekad trebamo samo stati, udahnuti i sjetiti se tko smo ispod svih ovih uloga, očekivanja i strahova.
Pronađimo ravnotežu u tome. U povratku samima sebi.
