mudrost ciklične prirode

Kako se lišće polako spušta na tlo, a vjetar postaje hladniji i oštriji, priroda nam šalje jasnu poruku. Vrijeme je da usporimo. Dani se skraćuju, noći postaju duže, svjetlosti je manje, a tišina se širi svuda oko nas. Priroda se povlači u san - životinje traže zaklon, drveće odbacuje svoje lišće, zemlja zatvara svoje plodove pod slojem zemlje. Jesen nije vrijeme gubitka, nego vrijeme pripreme. To je sezona introspektive i skupljanja snage.

Žensko tijelo u sebi nosi isti ritam. Ciklična priroda, podsjeća nas: priroda ima svoje vrijeme cvata i plodnosti, ali i vrijeme povlačenja, introspektive i odmora, kao i žene. Priroda u nama izražava se kroz naše tijelo koje ima svoj jezik. Ponekad šapće, ponekad viče, ali uvijek nam nešto govori.

Mi,žene, često smo naučile taj glas ignorirati - jer svijet od nas traži da budemo stalne, predvidljive, mirne. A nismo.

Naše tijelo kreće se u krugovima, ciklusima, valovima, u stalnim promjenama. I kad to pokušavamo ‘‘ispraviti’’, gubimo doticaj s vlastitim ritmom.

Ženski ciklus nije samo biologija tijela. Ono je unutarnji kompas, koji nas svaki mjesec poziva da se sjetimo tko smo - da se vratimo tijelu, da razumijemo svoje faze, da prestanemo sebe doživljavat kroz produktivnost koju nam ovaj svijet nalaže.

U svakom mjesecu nosimo četiri različite energije, četiri godišnja doba, četiri različita načina ženskosti.

Menstruacija - povratak unutra

Vrijeme tišine, povlačenja, ali i jasnoće. Tvoja zima.

Tijelo otpušta, i s njim i mi. Neke žene osjete mir, druge težinu, treće bol.

Sve je to u redu. Ovo su dani kad je priroda htjela da stanemo, da se ušuškamo pod deku, da mirujemo i slušamo sebe.

Ali realnost često to ne dopušta.

Ne možemo sve prekinuti, ne možemo uvijek ‘‘uzeti dan’’.

Zato nije poanta u bijegu, nego unošenju mekoće u način postojanja. Možda taj dan ne možeš spavati duže, ali možeš govoriti nježnije. Možda ne možeš ležati, ali možeš hodati sporije. Možda ne možeš pobjeći od obaveza, ali možeš biti prisutna u tijelu dok ih radiš.

To je tvoj tihi otpor - izbor da budeš mekana u svijetu koji traži tvrdoću. Kad si u menstruaciji, probaj ne davati. Dovoljno je da dišeš, da budeš.

Folikularna faza - buđenje

Kao prvo jutro nakon duge zime. Tvoje proljeće.

Energija se polako vraća, ideje se rađaju, misli postaju bistrije.

Osjećaš kako se tijelo otvara prema svijetu, ali zapamti, još si osjetljiva, još si u prijelazu.

Ovo je vrijeme kad možeš planirati, sanjati, stvarati bez pritiska. Sve što te insprira sada lakše klizi - riječ, pokret, odluka.

Ne moraš odmah skočiti, dovoljno je da se pokreneš.

Ovo je faza povjerenja - vjerovanja da se život vraća, i da ćeš ti ponovno procvjetati.

Ovulacija - sjaj i stvaranje

Tvoj puni mjesec. Tvoje ljeto.

Energija te nosi prema van. Osjećaš se otvoreno, snažno, magnetično.

U ovoj fazi lako dijeliš, povezuješ se, daješ. Sve što si pripremila u tišini sad želi izaći.

Ali zapamti - iako ovo vrijeme često doživljavamo ‘‘najproduktivnijim’’, ono ne mora biti samo vanjsko. Stvaranje može biti unutarnje: razgovor, ideja, zagrljaj, pjesma.

Ovo je trenutak kad možeš osjetiti koliko je moćno kad si u skladu s tijelom, a ne protiv njega.

Lutealna faza - istina i usporavanje

Jesen u tebi.

Energija se povlači, ali postaje dublja, gušća.

Osjetljivija si, ranjivija, ali i iskrenija.

Sve što si prije prešutjela, sad izlazi na površinu - i to nije slabost, to je istina. U ovoj fazi često mislimo da ‘‘gubimo kontrolu’’, ali zapravo tada skidamo maske. Pokazuje ti gdje ne živiš u skladu sa sobom.

Zato ne pokušavaj to utišati - nego slušaj.

Sve što te tada boli, što te iritira, što ti smeta, zapravo ti pokazuje gdje trebaš nježnost.

Uspori koliko možeš.

Radi, brini, živi - ali s manje oštrine.

I kad sve postane previše, sjeti se da je i ovo prolazno. U svakom kraju već počinje novi krug.

Povratak tvom ritmu

Kad počneš promatrati svoj ciklus ne kao ‘‘problem’’, nego kao učiteljicu, mijenja se tvoj odnos prema samoj sebi.

Više se ne pitaš ‘‘što nije u redu sa mnom’’, nego ‘‘što mi tijelo želi reći’’. Počneš osjećati povezanost s prirodm, Mjesecom i vlastitim ritmom.

Nije stvar u tome da svaka faza bude savršeno usklađena, nego da naučiš slušati, da znaš kad si puna, kad si prazna, kad daješ, a kad trebaš primiti.

To je ženski put - ne pravocrtan, nego kružan, cikličan.

Put samospoznaje koji se svaki mjesec ponavlja, i svaki put vodi malo dublje.

I zato, kad osjetiš da ti se energija mijenja, ne opiri se.

Udahni, nasmiješi se i reci:

‘‘ Tijelo zna, ja samo trebam slušati.’’